Osnovna škola Marije i Line Umag

Dan ružičastih majica, poznatiji kao Pink Shirt Day, je akcija prevencije vršnjačkog nasilja koja se diljem svijeta obilježava zadnje srijede u mjesecu veljači.

U ROPSTVU NASILJA

U životu su mnogi ljuti žrtve različitih oblika nasilja. Neke oblike nasilja niti ne znamo jer je nasilje put koji se stalno grana u nove puteljke. Teško je stati na kraj nasilju jer je ono veća i jača sila od nas samih pa nismo ni sposobni sami zaustaviti nasilje u svijetu. Ali, ako se ujedinimo, tu već postoji nekakva mogućnost. Ne razumijem što to ljudi vide dobro u nasilju, u vrijeđanju i ponižavanju ljudi oko sebe. Oni smatraju da je nasilje nešto što ih ojačava, smatraju da vidjeti bol u tuđim očima znači da su nekoga pobijedili. A zapravo, ne vide da su oni ti koji griješe i ti koji su poraženi svakim novim nasiljem koje sami prouzroče. Ne vide da su oni jedine osobe koje svaki put gube iznova i ne vide da ih njihovi loši postupci vuku svaki put sve više na dno očaja… Nasilje je poraz! I to veliki poraz, ali ne toliko za one koji ga proživljavaju, već za one koji ga čine. Oni koji dožive nasilje osuđeni su na bol i patnju, ali život im uvijek da snagu koju trebaju da bi sve to pobijedili i okrenuli novu, čistu stranicu svoga života. Ljudi, koji su vidjeli što je nasilje, svjedoci su koji neumorno stoje na jednome mjestu i čekaju da vide što će se oko njih promijeniti. Mnogi pokušavaju zaustaviti nasilje, ali ono neće stati sve dok svaki čovjek na ovome planetu ne uvidi da je nasilje veliki poraz za onoga koji ga čini. Vjerujem da je većina ljudi, tj. svi razumni ljudi, protiv nasilja, ali uvijek ima onih koji žive u drugačijem svijetu i onih koji su uvjereni da je njihov život tučnjave, ruganja, ismijavanja i vrijeđanja bolji od našega, mirnog i poštenog života.

Što je zapravo nasilje? Mislimo li mi tu samo na fizičko nasilje? Nasilje je sve što nekoga čini zarobljenim i sve što nekome ne dozvoljava da izađe iz toga ropstva. Život je obično dvoličnjak i prevarant za neke ljude. Obično to ispadne tako da oni koji su uvjereni da su poraženi, postaju jači, a oni koji misle da su pobijedili, ostaju sami i bespomoćni. Bespomoćan nije onaj čovjek koji uspije zatražiti pomoć i zamoliti nekoga za utjehu. Ne! Bespomoćan je onaj koji misli da mu ničija pomoć nije potrebna i onaj koji sam sebi ne pomaže. Ljudima je često potrebna pomoć onih starijih i mudrijih, ali život sklapa drugačije ceste i usmjerava nas na nešto neočekivano, na neki novi, našem srcu strani put…. Nitko ne može znati što je nasilje ako ga nije osjetio na svojoj koži, ali može pokušati postati dio borbe protiv nasilja. Svatko može ruganju, ismijavanju, laganju i lažnom optuživanju, tučnjavi i svakom zlu reći jedno veliko "NE". Kada bi svi ljudi svijeta rekli suglasno taj veliki "NE", na ovome svijetu ne bi bilo nasilja. A što je još važnije, ne bi bilo ljudi koji su bili njegovi robovi…

Barbara Jeger, 7.d