Osnovna škola Marije i Line Umag

Ivona Novak, 8.d:

Bilo je to putovanje iz snova. Moram priznati da prije polaska u Taranto, to nisam očekivala. Uopće nisam bila uznemirena, nisam bila u sedmom nebu, moglo bi se reći da sam bila ravnodušna. Nisam ništa posebno očekivala. Dolaskom u Bari, gdje smo trebali prenoćiti, uzbuđenja su počela. Smještaj u prenoćištu oduševio me.

S nestrpljenjem sam očekivala dolazak u Taranto. Pitala sam se kakva je djevojčica i njezina obitelj kod kojih ću biti smještena. Došao je i taj trenutak. Svi su bili predivni. Da sam mogla birati, bolje ne bih izabrala. Roberta i ja ponašale smo se tako kao da se uvijek poznajemo. Sve je bilo spontano. U njezinom društvu ugodno sam se osjećala. Kako su se njezini prijatelji i prije našeg dolaska raspitivali o Dajani i meni, uvečer smo zajedno izašli u grad. Sutradan su nas čekali u školi. Dečki su nam prilazili, postavljali pitanja, samo da bi uspostavili kontakt.

Njihova škola je lijepa. Iznenadilo nas je koliko je disciplina učenika loša za vrijeme sata. U našoj školi, ako se uspoređujemo s njima, svi bismo trebali imati uzorno vladanje.

Najljepši dio bili su svakodnevni party. Svaki dan se nešto događalo pa je vjerojatno zbog toga vrijeme tako brzo prošlo. Rastanak je bio težak, plakali smo. Na povratku nam je trebalo dosta vremena da se smirimo i shvatimo da je druženje završeno i da nas doma čekaju naše svakodnevne obveze.

Nadam se da ćemo se jednog dana vratiti u Taranto i ponovno naći sa svima koji su tako jak dojam ostavili na mene. Ovo putovanje je nešto najljepše što mi se moglo dogoditi. Uvijek ću se s užitkom i veseljem prisjećati tih predivnih trenutaka provedenih u Tarantu, u sklopu projekta Erasmus+.

Nina Posar, 6.a i Lara Vottero, 6.b:

Puno smo se zabavljali i odlično se proveli. Preko dana smo imali dosta posla, ali sve je bilo jako zanimljivo.

Obitelji su bile jako simpatične i drage. Profesori i učenici bili su jako ljubazni prema nama i dočekali nas s osmijehom. Sklopili smo nova prijateljstva za koja se nadamo da ćemo ostati u kontaktu. Najtužniji i najteži trenutak bio je rastanak, rastanak od obitelji i prijatelja s kojima smo se jako zbližili. Bilo je mnogo suza i tuge. Divno smo se proveli i jako će nam nedostajati njihova škola, prijatelji, obitelji… Zaista se nadamo da ćemo se ponovno vratiti u Taranto, a ovo iskustvo nećemo zaboraviti.

Sretne smo i ponosne što smo dio Erasmus+ projekta.

Lana Ružić, 8.d:

Prije odlaska u Taranto bila sam jako uzbuđena i znatiželjna. Kada smo stigli u Bari, zatekao nas je jako dobar smještaj iako su nam za doručak mogli pripremiti malo više hrane. Drugi dan smo putovali vlakom tako da smo imali priliku vidjeti kako izgleda jug Italije. Stigavši u Taranto, dočekali su nas naši domaćini i njihovi roditelji. Nakon toga su nas odveli doma, gdje smo proveli jedno predivno popodne zajedno sa svojim domaćinima.

Cijeli tjedan imali smo radionice u sklopu projekta. Na njima smo imali priliku napraviti svoju e-knjigu, u suradnji sa svojim domaćinom napraviti masku za karneval, prevoditi neke riječi i izraze s engleskog na hrvatski jezik, predstaviti tradicionalne maske našega kraja te naše legende. Na nekima je bilo zabavno, a na nekima malo manje, ali sve u svemu svi smo se zabavili i zajedno družili.

Na kraju našeg putovanja morali smo se oprostiti s našim domaćinima i to je bio jako dirljiv trenutak. Svi smo bili jako tužni i dogovorili smo se kako ćemo se preko ljeta svi zajedno susresti, ali ovaj puta u Umagu.

Jako mi je drago što sam imala priliku sudjelovati u projektu Erasmus+ P.L.A.C.E.S. Ako budem imala priliku još putovati u sklopu projekta, bit ću jako zadovoljna.

Dajana Beletić, 8.b:

Prije odlaska u Taranto bila sam malo uzbuđena jer nisam znala što će me dočekati i što ću doživjeti. Krenuli smo rano ujutro prema aerodromu Ronchi, to mi je bio  prvi put u životu da letim avionom. Bilo me malo strah, ali sam bila presretna. Kada smo stigli u Bari, išli smo u hotel. Grad mi se baš nije svidio, ali mi se jedino svidio uži centar grada. U Bariju smo prenoćili. Sutradan smo išli vlakom u Taranto, vozili smo se dosta dugo, gledala sam kroz prozor i razmišljala o tome kako će izgledati ta cura, kako se ponaša i hoćemo li se slagati. Kada smo stigli u Taranto,  dočekali su nas učenici sa svojim obiteljima. Mene je dočekala Simona i njena mama. Išli smo doma s našim obiteljima i, dok smo se vozili autom, pričali smo o tome kako je kod nas u Hrvatskoj, a usput ona mi je ispričala legendu o sirenama Taranta. Prihvatili su me prelijepo, osjećala sam se kao kod kuće. Vozili su nas svugdje i vidjela sam puno lijepih stvari. U školi sam upoznala puno novih prijatelja, a Simona i ja smo se zbližile. Kada je došlo vrijeme rastanka, bilo mi je jako žao i svi smo se rasplakali jer smo u kratkom vremenu postale jako dobre prijateljice. Bilo je teško, bilo je i ljubavi i suza, ali to su uobičajene stvari. Nadam se da ću se jednog dana vratiti tamo i ponovno susresti se sa svima.