Dani sjećanja na Vukovar

Vukovar

Noćas sanjala sam san,

Kako bi meni bio takav dan.

Bez milosti i sreće,

Stalno željeti nešto veće.

Od svake prolivene suze slane.

I u mukama, na nesreću provede dane.

Kao kiša gusta od krvi,

Tako se i radost njihova polako mrvi.

Ali, gle, postoje ljudi koji nadu ne gube,

I svaku noć i svako jutro krunicu ljube.

Za slobodu Gospodina traže,

Jer u ljepoti i sreći im je draže.

Uz vodotoranj kroz kojeg vjetra svira,

I lagani povjetarac mu tjeme dira.

I dok je njima krv sleđena,

Ja sam se iz sna probudila od straha,

ledena.

Antonija Maletić, 7. d

Mentor: Božidar Cvenček, prof.