2013-11-17 21:32:48

IMAM STAV

U osnovnoj školi Marije i Line je u jednom odjeljenju (tijekom drugog polugodišta petog razreda i početkom šestog razreda), proveden preventivni program „Imam stav“ pod pokroviteljstvom Agencije za odgoj i obrazovanje i Vladinog ureda za suzbijanje zloporabe opojnih droga. Ovaj program je dio EU-Dapovog programa (European Drug Addiction Prevention) koji je osmišljen uz pokroviteljstvo Europske komisije. 

Stručna suradnica Antonija Mijatović (psiholog) i razrednica tadašnjeg 5.c Lydia Lugar (prof.) prošle su edukaciju pod vodstvom stručnog tima Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu te su navedeni program počele primjenjivati na 5.c razredu (2012./2013.).

Svaki učenik je dobio svoju radnu bilježnicu u kojoj su zadatci vezani za lekcije koje se obrađuju u sklopu ovog programa.

Psihologinja je s roditeljima ovih učenika održala 3 roditeljska sastanka sa sljedećim temama:

1.      Kako bolje razumjeti adolescente

2.      Biti roditelj adolescenta znači rasti zajedno s njim

3.      Uspostaviti dobar odnos sa svojim djetetom znači i odrediti pravila i granice.

Učiteljica Lydia Lugar je na SRO-u održala 12 radionica sa sljedećim temama:

1.      Uvod u program Imam stav

2.      Biti ili ne biti dio skupine

3.      Odluke-alkohol, rizik i zaštita

4.      Je li ono što misliš utemeljeno na činjenicama?

5.      I cigareta je droga-informiraj se

6.      Izrazi se!

7.      Zauzmi se za sebe

8.      Partijaner

9.      Droge-informiraj se

10.  Suočavanje

11.  Rješavanje problema i donošenje odluka

12.  Postavljanje ciljeva

Nakon provedbe učenici su anonimno procjenjivali zadovoljstvo programom. Analizirali smo njihove procjene i zaključili da je od 20 učenika koji su ispunjavali anketu 11 procijenilo da im se program svidio, 6 je reklo da im se jako svidio, a 3 učenika su rekla da im se program niti sviđa niti ne sviđa. Učenicima se najviše sviđao rad u grupama, rad u paru, a velikom broju njih su se svidjeli i sadržaji (nekima se svidio ukupan sadržaj, a neki su pisali da im se sviđaju nova znanja). Najveći broj djece (čak 13 njih) nije napisalo ništa na sljedeće pitanje „Možeš li navesti dvije stvari koje su ti se najmanje sviđale u programu?“. A oni koji su napisali nešto većinom su pisali o tome kako im se nije svidio individualni način rada na nekim temama i to što o nekim pitanjima treba jako puno razmišljati.

U dokumentu koji je u prilogu na grafikonima je prikazano koja se radionica najviše sviđala učenicima ("Postavlajnej ciljeva"), a koja najmanje (5 radionica isti broj glasova, s tim da je u 1. stupcu označeno da 2 učenika nisu označili ništa na ovom pitanju).

Na pitanje je li program pomogao odgovoriti na neka pitanja koje su učenici imali o sebi i svojim životnim izborima preko polovine ispitanih učenika je odgovorilo da.

Na pitanje o tome je li program promijenio način na koji vidiš sebe učenici su odgovorili podijeljeno.

Iz odgovora o tome koliko je program doprinio poznavanju posljedica korištenja cigareta, alkohola i drugih sredstava ovisnosti može se zaključiti da su učenici jako svjesni novousvojenih znanja.

Većina učenika smatra kako je program „Imam stav“ pozitivno utjecao na njihov odnos s vršnjacima.

Većina ispitanih učenika smatra kako je program utjecao i na poboljšanje njihovih odnosa s učiteljima.

Od 20 ispitanih učenika koji su sudjelovali u programu, čak njih 13 je izrazilo želju za sudjelovanjem u nekom sličnom programu sljedeće godine.

Iz svega navedenog može se zaključiti da je većina učenika zadovoljna programom i da ga smatraju korisnim. A mi, kao učitelji, smatramo se počašćenima što smo sudjelovali u jednom ovakvom standardiziranom projektu, čije rezultate možemo usporediti s drugim školama koje su također sudjelovale u sličnim programima.

 

Antonija Mijatović, prof.

Lydia Lugar, prof.

 


Osnovna škola Marije i Line Umag