Osnovna škola Marije i Line Umag

U ponedjeljak, 2. listopada 2017. u sklopu Dana otvorenih vrata naše škole, održano je predavanje za roditelje učenika 7. razreda na temu „Asertivnost“. Predavanje je održala školska psihologinja Jelena Rukavina, mag.educ.psych. Ovo predavanje samo je jedna od aktivnosti koje provodimo ove školske godine u sklopu Školskog preventivnog programa, pored edukativnih radionica za učenike, koje provode razrednici i stručni suradnici škole te ostvarene suradnje s Policijskom upravom istarskom i Hrvatskim Crvenim križem Buje. Poseban naglasak ove godine stavljamo na poduku učenika i roditelja o asertivnom ponašanju i uvažavanju različitosti te na preventivne aktivnosti s ciljem smanjenja nasilnog i ostalih oblika neprihvatljivih ponašanja.

Asertivnost je vještina koja nam omogućuje da se izborimo za svoja prava, kako bi se naši osjećaji i mišljenje uzeli u obzir, a da se pritom ne narušavaju prava drugih. To znači jasno reći što mislimo, osjećamo i želimo na pristojan i odlučan način. Asertivna će osoba iskreno reći što joj smeta, ali i što joj se sviđa kod drugih. Ona pazi da ne vrijeđa osjećaje drugih, odnosi se prema njima s poštovanjem, ali i zahtijeva da se drugi tako odnose prema njoj. Tako asertivnost podrazumijeva brigu o onome što mi želimo, ali i o onome što žele drugi. Asertivnost se kao vještina uči, a jedan od prvih koraka je korištenje JA-poruka u svakodnevnoj komunikaciji. U govoru razlikujemo dvije vrste poruka: TI- poruke i JA- poruke. TI-poruke usmjerene su na drugu osobu i često je etiketiraju po nekim njenim osobinama, na primjer, „Ti nikad ne izneseš smeće kad te zamolim, a rekla sam ti to već sto puta!“. TI-poruke sliče upiranju prstom u nekoga pa takav način komunikacije često vodi do sukoba i osjećaja krivnje. JA-porukama govorimo o sebi, o onome što osjećamo, što mislimo i što želimo. Kada tako govorimo, jasno se zauzimamo za svoje potrebe, bez da ugrožavamo druge. JA-poruke sastoje se od opisa ponašanja (Kada ti …), opisa naših osjećaja (… osjećam se …), opisa posljedica (…, jer …) i očekivanog ponašanja (… i zato bih želio/la …), na primjer, „Ljuti me kad ne izneseš smeće, jer onda ja to moram umjesto tebe napraviti, a voljela bih da možemo više vremena provesti zajedno nakon što svako odradi svoj dio obaveza.“

Autor teksta: Jelena Rukavina, mag.educ.psych.